Jednorog

Jednorože moj, konjino stara Već dugo ne piješ, vode iz bunara I suši ti se rog, ponos i dika Tvojeg skrbnika, tvojeg konjanika Dal' se sjetiš, konjino, kako zamiriše trava Kad rosa spusti se, a velika ti glava I okićen ti rog, najlijepšim cvijećem Tad od sreće, ja gusto zaplaćem Jednorože moj, vrijeme je za šetnju Do Crne pećine, u dolinu sretnu Pa kad vode podzemne, tople poteku Rog svoj stavit ćeš, bez zraka disat ćeš I bit ćeš opet, konjino, ponos i dika Tvojeg skrbnika, tvojeg konjanika Neće biti djevojke, što te jahat ne bi htjela Da rog ti dotakne, duboko uzdahne