Još i danas zamiriše trešnja

U proljeće kao davno prije Jedna trešnja danima daleko Tamo gdje me već odavno nije Rekao sam kad poći sam mor'o Uzmite mi i kuću i njivu Samo trešnju ostavite staru Kad navratim da je vidim živu Šta to ima u ljudima tužno Da ulaze u tuđe živote Ko to živi u prošlosti mojoj A još nije umro od sramote Rekao sam u vjetar sam prič'o Nikog nije bilo da me čuje Lijepu pjesmu ne voli baš svako Neko baca kamen na slavuje Nije nebo ovo što vam nude Nije sunce od zlata i moći Kad bi mogli prodali bi Boga Njima niko ne može pomoći