Prijevara

Prosta noć, vjetar njiše zavjese Tijela dva, na zidu sjenke prave se I jedan hotel izvan pameti, Klimav krevet, čemu kreveti I moja bijela haljina i jedna boca Crnog vina Dovoljno da odletim do svemira. Prilika kažu, čini lopova, Srca zvuk, kao pucanj topova. Spuštaš grijeh na usne spokojno, Atmosfera ljulja opojno. Vremena je malo, A meni je do tebe tako stalo, Neka zemlja stane, što se okreće, Ma što je pokreće, reci je li Prijevara, Ako ljubiš, prevariš. Jer sutra s njim ću biti isto Kao s njom i ti Boli, boli Srce samo njega voli, A bol manja je, Ako se s nekim podjeli, Ime mi nemoj govoriti, Samo će kajanja još stvoriti, Slučajno je s nekom sigurno, Ja sam s tobom noćas namjerno. Jutro ću sresti sama, Na cesti kad tebi kažem zbogom, Ali zahvalna sam za tu večer s tobom. Čista pred bogom.