Zvao sam te nekad sunce moje

hamajlijom i životom svojim dolazio pod pendžere tvoje otkucaje tvog srca da brojim Želja mi je da ti opet dođem sokacima tvojima da prođem ali samo prije sunčeva zraka da me tvoja ne opazi majka Neću više da me ona vidi izmorenim očima i setnim tvoja duša pakosna mi neda da se i ja sad nazovem sretnim Doći ću ti kad ne budeš znala pokraj rijeke u blizini tvojoj da zaplačem sa vrbama tužnim koje znaju za svu moju tugu