Ilda i ahmet

Niz mahalu jedan dječak prođe pokraj kuće Ilde i Ahmeta pogledaše tužni starci što nemaju dijete svoje pozovi ga Ildo nama oči su mu kao tvoje Zdravo sine, kog' od roda imaš glas starice stegla Gorka sjeta život ih je ostavio da im tuga sreću dijeli o, može li jedna ljubav dijete sebi da ne želi Hajde sine sa nama ostani usreći nam makar dane kasne mi nemamo dijete iz ljubavi da ognjište naše ne zagasne Rukavima suze brišu one kao kiše liju hvala srećo kada dođe nesrećnima u avliju