Zelenu granu s tugom žuta voća

u kakvom starom Spljetskom perivoju sanjarim s mirom dok se duša noća i blaga snova hvata dušu moju Al' čežnja dršće kao ptiče golo ko plava pjesma naglo prekinuta ko neko bljedo i beznadno kolo ko bosi prosjak na po pusta puta Sva ljubav moja u sred ceste kisne moje je srce od sedam komada pod svakim mačem jedan vrat da vrisne nad mojim dahom mramorna gromada Tmurne se misli preska svjetla boje krvlju..... mozak van da skoči nad mojim mrakom sjevaju te tvoje tuđinska ženo, samilosne oči