Tamburaši pokraj Dunava

Ja još pamtim iz mladosti moje, kad se selom pjesma orila. Čuli su se cijelu noć do zore, tamburaši pokraj Dunava. Jurili su po našem sokaku, konji vrani, konji gizdavi. I na njima opijena mladost, što se nikad neće vratiti. A u jesen ženili se momci, na curama sjaju dukati. Kad bi kola krenula kroz selo, tamburaši su ih pratili. Iznenada sakrili se negdje, konji vrani, mladost pijana. I od onda ne čuju se više tamburaši pokraj Dunava.