Mjeseče, ti stari druže moj

Nad morem već polako pada noć poneki galeb umorno se javi vjetar u lišću šumi srce se tugom puni suza u oku mom se javi Gledam u moru odsjaj Lika svog nejasnu sjenu sumornu i dugu ja noćas nekog trebam nekog da bol mu pričam da mu se povjerim k'o drugu Ref. Mjeseče, ti stari druže moj što si uvijek tu kad nikog nema pričat ću ti noćas život svoj dok se moj brod na dalek put uzalud sprema Mjeseče, ti stari druže moj ti što znaš da ja još jednom gubim uđi sad kroz prozor tiho k njoj i nježno šapni joj u snu koliko je ljubim Svud čujem nju i vidim samo nju u zadnjem svjetlu što nad morem bdije al' poput morske pjene gube se oči njene ostaje samo njen glas i ime Ref. 2x