Simfonija

Koliko riječi, a malo vrijednih mrve na stolu, tada se šuti suviše jadno je ono što slijedi to što bi rekla ne mogu ni čuti kad ugasim svjetla vidim te bolje u srušenom hramu ni snage ni volje za nas Ref. Odlazi ta simfonija ostaje trag, prigušena melodija Sa usana tek lako se čita beskrajne kiše na sprženi cvijet olovno nebo iznad zlatnog žita negdje daleko tvoja je sreća i tvoj svijet Ref. 4x