Pružimo si ruke

Slušaj me jedina, ti koju čekam ti kojoj puteve sam zasipao cvijećem zašto si tako nijema, daleka napiši mi bar koju lijepu riječ Pamtim sve trenutke, još pamtim ti lice pamtim tvoje riječi i dane što teku zašto si samo tamo daleko dođi, dođi još sam uvijek tvoj Ti kojoj sam cvijeće brao ti kojoj sam ljubav dao ti kojoj sam pisao pjesme zar ti mi sad nudiš samo kraj Osjećam da gubiš snagu i vjeru u ljubav onu tužnu što već dugo traje gubiš se i lutaš bez cilja i nade dođi, dođi još sam uvijek sam Znam da nisi sretna, znam da me još voliš zašto onda bježiš i sumnji pružaš ruku život je ono što smo živjeli skupa ništa drugo neće donijet dan Sretan je čovjek koji voljet znade onaj što ruke svoje istini pruža u nadi što živi i ljubav s drugim dijeli šta još treba tražit osim toga Zato nemoj tražit sreću izvan toga jer sve što je drugo prolaznost je pusta pođimo u dvoje kroz život dok traje da tako sretni dočekamo kraj Oprostimo sebi ono što je bilo pružimo si ruke dok sve ovo traje ima još snage i nade u svemu znam da sreća čeka negdje nas