Olivija

Rasli smo u bašti našeg sna Al' godine su prošle pored nas Dugo već joj nisam čuo glas Moja duga putovanja Uvijek sam i ona sama Sad sam tu Al' mozda neću naći nju Olivija, upali svjetlo Sad da nađem put Olivija, otvori vrata Ja sam opet tu Olivija, zar nećeš primit' Ovaj mali cvijet Olivija, zar nismo više isti svijet Olivija, sad ima život svoj Djevojčicu i mali topli dom Neće vidjet' moje suze Neće čuti pjesmu moju Nikad više neće znati Gdje sam ja Olivija, ti ne znaš Kako noćas plačem ja Olivija, kraj naše rijeke Sjedim, ali sam Olivija, na staroj klupi Piše ti i ja I ime tvoje, Olivija Ime tvoje, Olivija