Jos uvijek ne znam neke vazne stvari

Sam Bog ce znati zasto pisem pjesme i kome treba to sto sada sanjam Jos od djetinjstva znadem sto se ne smije pa ipak pseto svog zivota ganjam Djetinj moje vec je iza mene i od tad sve je poslo naopacke Kolik vrijede moje uspomene moj vrt i tavan gusteri i pracke Ref. < uvijek ne znam neke vazne stvari o vocu, zeni ljubavi i smrti Jos uvijek marim sto drugi ne mari i moj se zivot k'o ruleta vrti O sebi znam jos samo da sam ranjiv od teskih rijeci rastanka i placa I ulicama hodam pomalo sanjiv izmedju ljudi kuca i kotaca I jos se prenem na zvuk neke trube u stranu gurnut' kao da me nije Pa tiho psovku procijedim kroz zube i dalje idem manji nego prije Ref. og ce znati kome sve to treba ti stihovi, te rijeci i te rime Taj dio pakla i taj dio neba ta proljeca te jeseni, te zime