Moralne dileme vlasnika bmw-a

Tri sata popodne pokazuje moj Rolex Na semaforu stojim, pored mene bus Kao u zooloskom vrtu gledam izumiruću vrstu Izguzvana lica zure mi u bemburu Sa Ray-Banom na nosu zalim frustriranu masu Njihov me pogled baca u bad Zato okrećem glavu na drugu, ljepsu stranu Jer dusa mi ne podnosi tuzne prizore Sutra sam već u crkvi na malom pranju Savjesti Jer moje veze sezu ravno do neba U navali humanosti pomolit ću se za sve njih A nakon toga slijedi tečaj tenisa Ne mogu ih gleadati vise uključujem air-condition Polako da me vide pice iz busa Konačno spas, zeleno je dodajem gas i nestajem A gomila me gleda kao zločinca Penzići novi i penzići polovni Dozivotne zrtve javnog prijevoza Blesave od znojenja u kutiji Jos samo dva radna vijeka do fićeka Gomila plazi po bljuzgavoj stazi I s gađenjem gleda metak sto prolazi