Pjesma za fajront

Napolju vec zora svice Kraj stola razbijena casa Ispij'mo posljednje pice Polako umorna ruka Pada s pijanih zica Svijetla se lagano gase I skidam osmijeh sa lica Idemo dalje, o ludo srce Ona u nekom tudjem narucju spava Budan a zdrhtave noge nose I ova pijana glava I ove besane noci S pjesmom sam tjesio druge Ponjecu sa sobom u zoru I dio tudje tuge Ceka me sumorno jutro I zagrljaj neznane zene Da opet u stranom Liku Trazim oci njene Ponoc je davno prosla Oci su mutne od dima Bar djelic moje duse U svima vama ima I ovaj posljednji stih Sve bi u njega stalo Dusu sam davao svako A dobio sam tako malo