Što manje znam

Remi: Živjelo neznanje, tako lako bilo bi sve Kad bi mogli živjeti bez svake spoznaje Pametni smo jako, dijelimo Savjete, A ni sami ne znamo što je najbolje. Ma kolko god da trudiš se, uvijek najebeš Sve se okrene tako da niš ne dobiješ Dok mislim na budućnost, srce preskače Htjela bi prespavat sve, kad bi bilo moguće. Zaboravit ću sve što znam i sjest u grad na kavu Jednostavno, ne razbijati glavu. Remi: Mene ne zanima, ko Bareta, to o čemu se priča Ne mislim na lovu, moja sudbina je sića. Ne čitam horoskope, jer znam da opet lažu I ne želim saznati svoju točnu kilažu... Ne želim znat jel ima raja, jer tamo ne idem Luzeri poput mene izvise, pa ne brinem. Bolje da ništa ne znam, da tapkam u mraku Neću biti mudra, ali barem neću bit u strahu. Reci da sam budala, nasmijat ću se, Pustit ću mozak na pašu i okrenuti se Otpustit ću ručnu i sjest u grad na kavu Jednostavno, ne razbijati glavu.