Na bogojavljensku noć

Izvođač: Đorđe Balašević

Album: Mater vetru

Na bogojavljensku noć… olba se dotače, lome se pogače a venci smokava i praporci se pokače u prednjoj sobi mog baće To je već navike moć bez slova poziva, društvo se sastalo pod istom ikonom za Crnim švapskim astalom što pamti svadbe i daće Redak sam gost u starom kraju al' znam šta misle i u snu eh, i oni mene kanda znaju jer čak ni pripiti ni da pomenu nju Čudna je zverčica strast od one ljubavi, zbog glupe svađice u buri ćutanja potonule su lađice i minus na kraju salda Da l' grom odabira hrast ili se to pak hrast munjama nametne za to baš nemam reči bogzna kako pametne to je ta sudbina valjda Bila je moja zlatna šansa a tek sam načeo svoj krug moj mali verni Sančo Pansa moja ljubavnica, saborac i moj najbolji drug Ref. Oni ne pričaju o njoj a ja se ne raspitkivam ukrstim politru i noć i tu i tamo na taj krst se prikivam Već me i Dunav pretiče moja me senka spotiče al' ništa me se ne tiče i malo šta me pomera i dotiče sem možda nje Kad đavo prečepi špil sve krene naopako, svale se vanglice zadrema kum il' nešto nisu ove London-štanglice ko kadgod u doba slavna Pogrešno uklopljen stil kinesko posuđe, salvete heklane model iz izloga a cipele od preklane no rizling sve to poravna Već me Dunav pretiče već me senka spotiče ništa me se ne tiče ništa me ne dotiče Ref. Nikad ne pričaju o njoj a ja se ne raspitkivam ukrstim politru i noć i tu i tamo na taj krst se prikivam Već me i Dunav pretiče moja me senka spotiče al' ništa mi se ne tiče i malo šta me pomera i dotiče sem možda nje
Primetili ste grešku u tekstu?