Dok Gori nebo nad novim sadom
Izvođač: Đorđe Balašević
Album: Devedesete
Da se ne lažemo, nije to bio neki most od onih podignutih da bi se u njih gledalo… Ne, pre je bio od onih podignutih da bi se sa njih gledalo i pod njim prvi put poljubilo… Ali ponekad ga je ona prelazila svojim uobraženim kadetskim korakom a mesečina se kao deverika lovila u mrežu njene kose… Po tome ću ga, eto, pamtiti.
Da se ne lažemo
nije to bio neki most od onih
podignutih da bi se u njih gledalo
ne, pre je bio od onih podignutih
da bi se sa njih gledalo
i pod njima prvi put poljubilo
Ali, ponekad ga je ona prelazila
svojim uobraženim
kadetskim korakom
a mesečina se kao deverika
lovila u mrežu njene kose
po tome ću ga, eto, pamtiti
Rat je kao pijan svat
prošao poljem
šenlučio celu noć
kaleći bes na ranom žitu
i tek niklom bostanu
Zašto, ne pitaj se
jer, tako je bolje
i Bog je pristao na to
ratovi prolaze, a ljudi
eto, ipak ostanu
Za zlo sam teški laik
no, to je stara priča
znaš već
bila jednom dva brata i to
kad sklopim taj mozaik
ostane mi kamičak
i to smo izgleda mi
Ref.
Ma, hitni papuče u vis
žalosna panonska vilo
za tvoje dugme sedefno
ja noćas kraljevstvo dajem
I lupni daire o bok
ramena pospi aprilom
pa ponizi ovaj mrak
tim svojim lucidnim sjajem
Zaigraj, bosa i prkosna
dok iznad Novog Sada
đavo pali svoja kandila
Zađ na reci tamni
čim se sumrak zgusne
Dunav je pred zoru prek
plaše te aveti što maglom
brode teškim skelama
Ne, strah nije pravi ruž
za tvoje usne
reši ga se jednom zauvek
i veruj zvezdi koja zraku
tvog života prelama
Nije to prva neman
što preti dahom vatre, ne
ali ljubav je vitez
Arhanđel s' mačem
spreman da i tu alu satre
da i samo čeka tvoj znak
Ref.
Ref.
Primetili ste grešku u tekstu?