Evo; dolazi ljeto

naša samoća više ne vrijedi toliko. Ova je utvrda pala bez borbe. Soba u kojoj si do juče zarivena u moje grudi, a sada izvađena kao metak iz dlana. Ugašena je rumena svjetiljka na slatkom snijegu naše nježnosti, u pritajenom krajobrazu uz rijeku. Uzdrmao se temelj sunca. I sada... pasti, smrviti se, krenuti... Htjeli mi to ili ne htjeli – počelo je. Glasovi povorke penju se uz prozor.