Dušo moja

koliko dugo ovdje stojim, dok gledam kako liju kiše, pod mračnim prozorima tvojim! Dušo moja, i kada krenem, htjeo bih opet da se vratim, ti ne znaš da je pola mene, ostalo s tobom da te prati! Ostalo s tobom da te ljubi, kada si sama i kad je zima, jer ja sam onaj, koji gubi, i prije nego išta ima! Dušo moja, k'o kaplja vode, i ti se topiš na mom dlanu, jer stobom dođe, a bez tebe ode, stotinu dana u jednom danu! Dušo moja, ti umorna si, i bez tebe ti ležaj spremam, na nekoj zvijezdi, što se gasi, Pod hladnim nebom, ispod granja, Stavit' ćes glavu na moje grudi, jer ja sam onaj, koji sanja, i zato necu da te budim!