Čovjek i pas

Ovo je tužna priča I tužan konac ima Ovo je tužna priča O ljudima i psima Dane i tjedne sami Prošla je zima i ljeto U sobi nekog hotela Živjehu čovjek i pseto Jeli su ista jela I pili su ista pića Čovjek je živio pseći Jer to je tužna priča Pas se zvao Petar Čovjek se zvao Sava U svakome psu je čovjek U čovjeku pseto spava Godine tako su prošle I postoje takve krize Čovjek, uz narav pseću Dobije želju da grize Ista sudbina ih prati Isto ih grije ljeto Ne zna se ko je čovjek I ne zna se ko je pseto Zajedno laju na Mjesec Samoća, jad i bijeda Čovjeku dlaka je bijela A psu je kosa sijeda Vratar je sanjao vrata Velika, i od zlata I kitu krizantema I ljubav koje nema Dok četiri para nogu I dva podvijena repa Osmoro dlakavih sapa I četiri oka slijepa Prošli su pored njega Čovjek, i pseto skupa Napolju bijase hladno I kiša ulicu kupa Pošli su korakom složnim Ususret psećoj sudbini Oboje vidješe nebo I zvijezde u daljini No, odjednom očajni jauk Razbije grad napola Iz prvoga ugla banu Siva šinterska kola I sivi razapne mrežu Na četiri strane svijeta Uzdrhtala je zemlja Ko srce velikog pseta Čovjek il pas, svejedno Zajedno stanu da laju Sada, u kolima istim Istom se voze kraju Jer, ovo je tužna priča I tužan konac ima Ovo je tužna priča O psima i o psima