Brod u boci

BROD U BOCI Dozvolite ovaj jednostavni poklon, ovu jednostavnu usporedbu: brod u boci – jedrenjak neodređenog tipa izrađen rukom mog prijatlja, osamdesetogodišnjeg Genovežanina. Najudaljenija luka u jednostavnoj duši mog oca – Trieste. Nedjeljne tuče u svečanim odelima šibenskih i zadarskih lučkih radnika. Moju prijatljicu zanima – Kako se to radi? Da li boca dolazi naknadno, sa punim jedrima i morem od sadre? Moj brod u boci koji čuvam u ovom tihom enterijeru, što uporno i smiješno oponaša ono nešto naše i ono moje. To bi trajalo predugo da vam objašnjavam; Svakako, brod pomalo ulazi u bocu, on ostalja dojam i mogao bi ploviti. Zar vam to nije kao… Usporedba je, naravno, odviše jednostavna i vas ću, eto, izuzeti iz te banalnosti, ali neki vrag me tjera da vam ipak kažem, da vam kažem to najobičnije, makar mislio samo na sebe – Vidite, gospođice, zar vam to nije kao…