Bubnjajte, bubnjajte bubnjevi!

Bubnjajte, bubnjajte bubnjevi! – Trubite trube, trubite! Kroz prozore – kroz vrata – prasnite snagom nemilosrdnom U dostojanstvenu crkvu i raspršite skup vernika; I u školu gde učenik uči; Ne ostavite ženika na miru – neka ne bude sada srećan sa nevestom svojom, Niti mir da je farmeru miroljubivom, koji polje svoje ore ili letinu sakuplja, Tako da razjaren je zuj vaš i topot, bubnjevi – tako oštro da trubite, trube. Bubnjajte, bubnjajte bubnjevi! – Trubite trube, trubite! Povrh prometa gradskog – povrh tutnjave točkova na ulicama; Jesu li spremljeni kreveti za spavače noćne po kućama? ne smeju spavači spavati u tim krevetima, Trgovci ne trguju danas, ni preprodavci na berzi ili špekulanti – zar da nastave posao? Zar će govornici govoriti? Zar će pevač pokušati da peva? Zar će advokat ustati u sudu da brani svoj slučaj pred sudijom? Pa zatreštite brže i snažnije, bubnjevi – vi trube, trubite silovitije. Bubnjajte, bubnjajte bubnjevi! – Trubite trube, trubite! Ne pregovarajte – ne zastajte prepirke radi, Bez obzira na plahe, bez obzira na one što plaču ili se mole, Bez obzira na starca koji preklinje mladića, Neka ne čuje glas detinji, niti usrdne molbe majke, Nek od zvuka vašeg čak i postolja kovčega zatresu mrtve što leže i kola mrtvačka čekaju, Tako snažno udarajte, o strašni bubnjevi – tako glasno trubite, trube. 1861.