Sebi voljenom posvećuje ove redove autor

Četiri sata. Teški kao udar. „Caru — carevo, bogu — božje!“ A neko kao ja kuda bi, kuda? I šta se meni dati može? Kada bi bio malecan kao Veliki okean — čučnuo bih na talase, uz plimu koketovao s lunom ko s ženom. Gdje naći dragu koja bi bila kao ja? Takvu ne bi držalo nebo maleno! O, kada bih prosjak bio kao milijarder! Pare? Šta će duši? Nezasit lopov u njoj ipak spije. Moje želje — to je horda što ruši, malo joj je zlato svake Kalifornije. Kada bih bio mucav ko Dante ili Petrarka! Dušu jedinoj dati! Stihom narediti da je trulija! I riječi i ljubav od koje patim — trijumfalna je to kapija: raskošno, bez traga će kroz nju, ipak, ljubavnici svih vjekova da minu. O, kada bih bio tih kao grom jak — plakao bih, tugom zagrlio izanđalu planetu-pećinu. Kad bih svoj moćni pustio glas boje duge, komete bi slomile vrele ruke, i bacile se dole od — tuge. Očima bih od zraka grizao noći — o, kad bih bio ko Sunce bez sjaja! Tako mi se hoće: Zemlje mršavi stomak sijanjem svojim da napajam. Proći ću vukući svoju ljubavnicu. U kakvoj samo noći punoj lutanja gdje zlo ne vreba, Golijati neki posijaše mene-klicu tako velika mene, tako nepotrebna? LJILJIČKA. MJESTO PISMA. Dim pojeo vazduh ljut. Soba je — glava u paklu punom buke. Iza tog prozora, sjeti se, prvi put ludački milovah tvoje ruke. A sada sjediš, srce željezno, tuđe. Još je dan — tjeraš me, uz osmjeh, možda, lukav. U tamnom hodniku nikako da uđe drhtanjem slomljena ruka u rukav. Poći ću, besciljno, do mila vraga. Divalj, izbezumljen, očajan, jadan. Ne treba tako, moja draga, rastanimo se, odmah, sada. Pa, ipak, moja ljubav — teško breme za te na tebi stoji, ma kud pobjegla tajno. Daj, posljednjim krikom svojim da Gorčinu uvreda istjeramo. Bika oznoje od umora, on spas nađe u vodi jaže. Bez tvoje ljubavi ja nemam mora, molim te stihovima — ne pomaže. Da se odmori — i slon se sprema, legne u pesak vreli, istinski. Bez tvoje ljubavi ja sunca nemam, a ne znam gdje si, ne znam s kim si. Da sam te krunisao zaboravićeš sjutra, i to da mi duša strada od ljubavnih briga, a nemirnih dana karneval mutan