Evo vam!

Izliće se, odavde, sokakom iz snova, po čovjeku vaša debljina što ubija, ja vam pokazah samo kutiju stihova ja — jevtinih riječi rasipnik i trošadžija. Vama, muškarče, brkovi su od kupusa iz nepojedenog ščija što klapi; vi, ženo, imate bjelila neka gusta, žmirkate ko ostrige kad je rak ošapi. Svi se vi na pjesničko srce, ko na leptira, ljutite,prljavi, sa i bez kaljača. Gomila pozvjerinji, prepuna nemira, nakostriješi se stonoga vaška. A ako ja danas, što ličim na Hune, neću da majmunišem, jer vama to prija, ja ću — evo vam! — da se kikoćem i da pljunem, pravo vama u lice, ja —  jevtinih riječi rasipnik i trošadžija. 1913—16.