Mesečina

Kroz otvoren prozor najzad stiže lahor. Sultanija gleda more koje plaho Srebrnim talasom Crni otok rubi. Iz ruku, drhteći, pada joj gitara. Sluša… Prigušeni zvuk odjeke diže. Da li turska lađa to s otočja stiže Grčkog, pa veslima gluhi odjek stvara? Da li kormorani to rone, pa voda Kao biserje im s krila se rasula? Ili to u more ruši stene s kula Zloduh što zviždeći po tvrđavi hoda? Ko to kraj harema uzburkava more? Ni Crni kormoran koga njiše voda, Ni kamenje zida, ni milenje broda Čija duga vesla s valima se bore. To su teške vreće, gde se jecaj gubi. Ko traži, naći ce, tu, pod talasima, Kako nesto ljudsko miče se u njima… Vedra mesečina morske vale ljubi.