Zavjet

Ako mi srce ne prestigne ptice ako mi oči budu siromasi ako mi ruke budu udovice koje prisustvo ljubavi ne krasi, i ako noću ne čeznem u snima i ako danju n žudim na javi i ako venem u močvarnim dnima i u tjesnoći duša mi boravi, i ako ulje nalijevam u svijeću uhodi tamnoj da pomognem djelo i krivom ako vjerujem umijeću i laži svoj pozamljujem celo, neka mi jutro na prag ne stizava neka me zemlja iz milosti briše. I ako živim ko jalova trava neka me sunce i ne grije više.