Ljubav

Tiha i prastara je ljubav, skrovito srce bilja treptavo more i mekan srh na vlatu. Ljubav je blagoslov zemlje, zamišljena ptica večernji jablan, kudjelja na kolovratu. Ona je njihala borce i vozila sanjare uzbibala je ljude, njivu suncokreta. Dala je zelen lišću i škrge ribama da dišu: ljubav je čelo djetinje, bajka ljepšega svijeta. A bol je dio njen, posječena lastavica, suza što glinu mekša, vrutak tajni. Bol cvate klasom Gorkim, čudesni kvasac vida osvrtaj za suncem i gutljaj oproštajni.