Sanjarija

Na livade ljudskim okom negledane i na zlatna polja što se tekar slute s prepasti zle svile strijeljaš zjene sane u turobne ure i strasne minute, zlatna dušo sestre! Koso Vivijane! Oči Moje Zemlje, sve, vrcaju u te, sve ti ljube ruke još neokaljane, ruke djevičanstva, njih, Te netaknute. Ti još možda zuriš mističkome Gradu u sutonu boje što se u zvuk sliva Ili sanjaš neku grobišnu arkadu; a dotle se prelest srebrna i siva, kao prah cigare na pokojnu nadu, na gole dlanove ljubavnički riva. Oh, u tvoje strasti, u razorne slutnje bacio sam pogled sa buntovna krsta. Sada znadem kamo moje želje tutnje, dokle jezde noću (tobož na vrh prsta). Vasmir ti nam otkri. Požare i slutnje, šapat pada vode, ponos kipa čvrsta, i na kraju, kroz sve kresove i lutnje, kroz rumen vremena, novog Isukrsta. Što si? Zagonetka. No tvoj osmijeh jasni svjetlosne bjeline dana što se pruža u ružičnoj stijeni i ljubičnoj basni; cvijeće što je vrsno da udobri muža, te mi čusmo, kada mašta riječ ti zasni, tvoje slovke kano pljusak žutih ruža. Ja te tako motrim kraj smeđih portala kao neko biće iz Višega Svijeta. — Svijet je danas, Gospo, prepun loših šala i otuda pokolj žarkih suncokreta. Jakost našeg oka od juče je pala. Svaka nam je šaka trostruko raspeta. Pred dvorcima sanja čuvar Crn i ala, u sazviježđu misli nesta sunce Beta. Žena na mom pragu. Druga je pred kućom. Svuda, svuda žena, Marija i Eva, avaj! bivam grešnik. A tom ploti vrućom kao ljuti samun i ledena Neva struji očaj te me stvori palikućom; doznah da mahnitah, kada ljubav pjevah. Samo tebe ljubljah u dojednoj ženi, i o Tebi buncah svijetu nemilosnom; ko ždrijebe na polju, Crni i Crveni svetkovaše suton Badnjem-danu posnom. I opet se vratih, sebar pobijeđeni! Pogladi me, blaga, svojom rukom rosnom, pa ću da ti dadem prvi cvijet rumeni što ga ubrat mogu stazom inokosnom. Svemir mijenja lice. Bukte Astorije, vrcaju kreševa našem boljem vidu, ti tek čuvaš sveti Lik — Melanholije, te dok zvučnim drumom zli konjici idu, ja u strepnji izbe slutim gdje me bije oganj tvoje slike na golome zidu.