Ove su riječi crne od dubine

Ove su riječi crne od dubine, ove su pjesme zrele i bez buke. – One su, tako, šiknule iz tmine, i sada streme ko pružene ruke. Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik i katkad su mi drage moje rane. Jer svaki jecaj postati će zlatnik, a moje suze dati će đerdane. – No one samo imati će cijenu, ako ih jednom, u perli i zlatu, kolajnu vidim slavno obješenu, ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.