I ja što evo bezumno ispisah

I ja što evo bezumno ispisah slovjenske pjesme iz krvava srca, ne znadoh reći svoj najljepši vrisak i otrov nade što u mraku grca. Jer otkrih da su strasti preduboke za slatke riječi, ugašene slutnje; a da nam želje, oblačne, visoke, ne stižu frule niti skladne lutnje. No kada skoro panem nauznačke, i budem nošen na neslavnu odru, presvijetle zvijezde ko presvete značke u mome oku ugasnut će modru. Pečate krsta bezimenu grobu moje blaženstvo kad ne bude mene gnjila će kriti plamenu utrobu, a tajnu smrti kletva jedne žene.