Trenutka ja se sjećam sjajna

kada preda mnom se ti pojavi ko prividjenje, kao tajna, i ko ljepote genij pravi. Kad tuga sve mi skrha nade, a kinjile me strepnje taste, tvoj njezni glas mi pjevat stade i Lik tvoj sanjah na dnu maste. No, doba minu.Vihor njezni rasprsio mi sne i stravu. I predadoh ja glas tvoj njezni i Lik nebeski zaboravu. Polako su se vukli dani u zabiti, u zatocenju, bez zanosa, bez suza ranih, bez nadahnuca, nalik mrenju. Al stize dusi probudjenje. I opet mi se ti pojavi ko nenadano prividjenje i ko ljepote genij pravi. I kucat stade srce vruce, nov zivot u njem maha uze. I opet plamti nadahnuce, i ljubav sja, i teku suze. Ja volim samoubilacki-krvnicki nemilosrdno i brutalno. Necu drugacije. Ko to moze da izdrzi, a upoznah samo jednog. ‘Moja je krv moj put do tebe’