Ženski Lazar [tema: antologija svjetske poezije]

Opet sam to uradila. Jednom u svakih deset godina To mi uspije – Vrsta sam pokretnog čuda, moja koža Sija kao sjenilo nacističke svjetiljke, Moje desno stopalo Pritiskivač za papire, Moje lice bez crta, fino Jevrejsko laneno platno. Zguli ubrus O moj neprijatelju. Užasavam li? – Nos, očne duplje, puna garnitura zuba? Kiseli će zadah Nestati za dan. Brzo, brzo meso Grobna jama što ga je pojela Biće na meni kao kod kuće. A ja žena nasmiješena. Imam samo trideset. A kao mačka devet puta umirem. Ovo je Broj Tri. Kakvo smeće Za uništavanje svakog desetljeća. Koji milion vlakana. Svjetina što krcka kikiriki Gura se unutra da vidi. Kako mi odmotavaju ruke i noge – Veliki strptiz. Gospodo, gospođe Ovo su moje ruke Moja koljena. Možda sam kost i koža. Ipak, ja sam ona ista, identična žena. Prvi put to zbi se kad navrših deset. To je bio nesrećni slučaj. Drugi put bjeh naumna U tome istrajati i ne vratiti se više. Ljuljala sam se zatvorena Kao morska školjka. Zvali su me i zvali I trgali s mene crve kao ljepljive bisere. Mrenje je Umjetnost, kao i sve drugo. Ja to radim izuzetno dobro. Radim to tako da se osjećam kao u paklu Radim to tako da osjećam kao stvarno. Može se reći da mi je to poziv. Lako je to učiniti u ćeliji. Lako je to učiniti i tu ostati. Ali taj teatralni Povratak po bijelu danu Istom mjestu, istom licu, istom surovom Veselom poviku: ”Čudo!” To me zgromi. Plaća se Za gledanje mojih ožiljaka, plaća se Za slušanje mog srca – Ono zbilja bije. A plaća se, skupo se plaća Za riječ ili dodir Ili kaplju krvi Ili uvojak mi kose ili parče odjeće Tako, tako Herr Doktore, Tako Herr Neprijatelju. Ja sam vaš opus, Ja sam vaša dragocjenost, Beba od suha zlata Što se tali u krik. Vrtim se i Gorim. Ne mislite da potcjenjujem vašu veliku skrb. Pepeo, pepeo – Kopkate i razgrćete. Meso, kost, nema tu ničega – Parče sapuna. Vjenčani prsten. Zlatna plomba. Herr Bože, Herr Luciferu Čuvajte se Čuvajte se. Iz pepela Ustajem sa svojom crvenom kosom I jedem ljude kao vazduh. Preveli Marko Vešović i Omer Hadžiselimović