Želja za ništavilom

Sumorniče, nekad bitkom zaneseni, ne bocka te stremen i više te Nada nece načinjati! Pa lezi od jada, stari konju, svakom granom prestrašeni. Poražen, satrven! Onaj koji pada ne treba ni ljubav ni boj razdraženi. Zbogom pjesme mjedi, zvuci raznježeni, ne mamite, slasti, srce koje strada! I vrijeme me guta, dok trenuci lijeni padaju k’o snijeg preko mrtva grada; s visine je zemlja okrugla i mlada, meni su suvišni svi zakloni njeni!