Slovo ljubve za veru (Voleo sam)

Autor: Pero Zubac

Bos ti se vraćam pognut bez jedne zvezde u oku Umoran od tišine bolestan od mirnoće Gorak se vraćam tiho u čulnost tvoju duboku Nosim u praznim rukama jalove ćutnje voće Bos ti se vraćam pognut bez jedne zvezde u oku Korak je moj od bola odavno već posustao Nijednu tugu ne rekoh o ranom rastajanju Tri put sam bezbolno padao jednom se samo ustao Umro je u meni smeh ko južni vetar u granju Korak je moj od bola odavno već posustao Krletka mojih ćutnji puna je letnjih ptica O zašto li su zašto prodale svoje glasove Vraćam se kao jesen ja vesnik nesanica Da srpom tvojim požanjem prezrele svoje klasove Krletka mojih ćutnji puna je letnjih ptica Ponekada sam sanjao da te ponovo volim Jutrom sam sebe preklinjao rečima odolevao Noć sam ponovo čekao od smeha da obolim Al sam te retko retko odviše retko snevao Ponekada sam sanjao da te ponovo volim O moje zadnje detinjstvo moja nehajna tugo Opet je zima u nama i nismo oni stari Između nas je stoleće za tri života dugo Stotinu sedam gradova beskrajni bulevari O moje zadnje detinjstvo moja nehajna tugo
Primetili ste grešku u tekstu?