Sveti Savo

Zbor zborila gospoda rišćanska Kod bijele crkve Gračanice: „Bože mili, čuda velikoga! Kud se đede car-Nemanje blago, Sedam kula groša i dukata?“ Tu se desi Nemanjiću Savo, Pa govori gospodi rišćanskoj: „Oj Boga vam, gospodo rišćanska! Ne govor’te o mom roditelju, Ne govor’te, ne griješ’te duše: Nije babo raskovao blago Na nadžake, ni na buzdovane, Ni na sablje, ni na bojna koplja, Ni dobrijem konjma na rahtove; Već je babo potrošio blago Na tri slavna srpska manastira: – Jednu babo sagradio crkvu: B’jel Vilindar nasred Gore svete, Krasnu slavnu sebe zadužbinu, Vječnu kuću na onome sv’jetu, Da se njemu poje leturđija Onog sv’jeta kao i ovoga; – Drugu babo sagradio crkvu: Studenicu na Vlahu Starome, Krasnu slavnu majci zadužbinu, Svojoj majci carici Jeleni, Vječnu kuću na onome sv’jetu, Da s’ njojzi poje leturđija Onog sv’jeta kao i ovoga; – Treću babo sagradio crkvu: Milješevku na Hercegovini, Krasnu slavnu Savi zadužbinu, Vječnu kuću na onome sv’jetu, Da s’ i njemu poje leturđija Onog sv’jeta kao i ovoga. Ostaloga što preteče blaga, Ostalo je blago poharčio Zidajući po kalu kaldrme I gradeći po vodam’ ćuprije, Dijeleći kljastu i slijepu; Dok je duši mjesto uhvatio, Sedam kula blaga poharčio: Eto babo kud poharči blago!“ U glas viknu gospoda hrišćanska: „Prosto da si, Nemanjiću Savo! Prosta duša tvojih roditelja! Prosta duša, a čestito t’jelo! Što nosili, svijetlo vam bilo! Što rodili, sve vam sveto bilo!“ I što reče gospoda rišćanska Na sastanku kod bijele crkve, Štogođ rekli, kod Boga se steklo!