Asan-aginica udovica

Asan-aginica udovica Asan-aga na kuli ležaše, Vjernica mu viš' glave stajaše, Govorio aga Asan-aga: „Vidiš, ljubo, da ću umrijeti?“ „Umri, borme, aga Asan-aga, „Znaš li dobro, aga Asan-aga, „Kada mene tebi dovedoše, „Te ja rodih devet djevojaka; „Sa svakom si pred dvor išćero me; „Kad ja rodih devetu djevojku „I tada me pred dvore išćera, „Da ne bješe blizu moja majka „Crče moje čedo od studeni! „Već ču li me, aga, Asan-aga, „Kada tebi suđen danak dođe, „Ja ću skidat' Crnu jeminiju, „I svezati l'jepu aspurliju, „Viš' glave ti kolo uhvatiti „Sa svojijeh devet djevojaka, „I udat' se do nedjelju dana!“ Kad to čuo ata Asan-aga, Crče jadan od teške žalosti. Kad je vidla ljuba Asanova, Što je rekla, to je ispunila: Skinula je Crnu jeminiju, A svezala l'jepu aspurliju, Viš' glave mu kolo uhvatila Sa svojijeh devet djevojaka, I uda se do nedjelju dana Za junaka mlada, neženjena.