Asan-aga

Asan - aga Zaduži se Asan-aga, Saroš, bekrija, Zaduži se u mehani Pijuć rakiju; Zaduži se trista groša I trista dukat'. Pa on ide svome dvoru, Svome bijelom; Pa dozivlje svoju majku, Staru kadunu: „Opremaj se, stara majko, Da te prodajem!“ Al' govori vjerna ljuba Asan-agina: „Lako ti je ljubu steći — Majku nikada! Vodi mene u čaršiju, Te mene prodaj!“ Kad to čuo Asan-aga, Saroš bekrija, Uzima je za desnicu, Za b'jelu ruku, Pa je vodi u čaršiju, Te je prodaje. Kupuje je Krzlar-aga, Iz carskog grada, Za nju daje trista groša I trista dukat'; Toliko se zabrojio U nju gledajuć, Pa je vodi svome dvoru, Svome bijelom. Večeraše i klanjaše, Pa su posjeli; Az zacvilje vjerna ljuba, Asan-agina; Pitao je Krzlar-aga, Iz carskog grada: „Što to cviliš, vjerna ljubo, Asan-agina? Il ti žališ staru majku, Asan aginu; Il ti žališ Asan agu, Saroš bekriju?“ Govori mu vjerna ljuba, Asan-agina „Ja ne žalim staru majku, Asan-aginu; Nit ja žalim Aean-agu, Saroš bekriju; Već ja žalim jednog brata, Jednog jedinog; Ime mu je Krzlar-aga, Kao i tebi.“ „Po čem bi ti poznavala Brata jedinog?“ „Imali smo dobra konja, Demir Alata, Ujede ga za desnicu, Za b’jelu ruku; Na čelu mu sitan beiz Među očimaa.“ Kad to čuo Kuzlar-aga, Iz carskog grada. On zagrnu svilen rukav Uz desnu ruku, Ukaza se jedan nišan Od dobra konja I na čelu sitni beiz Među očima. Tude su se poznavali Brat i sestrica, Ljubiše se, grliše se, Pa su posjeli, Al' da vidiš Krzlar-age, Saroš bekriji: „Na poklon ti trista groša I trista dukat’ I evo ti tri čifluka, Prođ se rakije; Brže hajde dvoru mome, Dvoru bijelom, Pa ti vodi tvoju ljubu, A moju seku!“ — ''Pribilježilja Mara Srpkinja''