Najveća slova ljubavi

Autor: Miroslav Mika Antić

Najveća slova ljubavi: onaj glupi septembar kad sam se pravio važan da nikog nisam voleo. A jesen svima zlatna, a samo meni bakarna. Da, pravio sam se važan da nikog nisam sanjao. A samog sebe sam boleo i Sav se od sebe razboleo, i sebe u sebi mučio, i sebe u sebi proganjao. Najveća slova sramote: kad sam bez stida dovlačio zvezdana gradska neba u moje žedne oči. Najveća slova tuge: to, što sam se šegačio i pred svima junačio, da posle, u samoći, nos zakivam u jastuk čekićem umorne glave. A noći vrtoglave. Plave. A ja ne mogu da zaspim, već sanjam vreo od jave. Najveća brbljiva slova: sve ono što sam krio. Pred celim svetom sam bio baš to što nisam bio. Najveća slova ljubavi i slova mog dečaštva: kad jedan namćor u meni hrabrošću bogat pred svima, kad ostanemo sami preda mnom pocrveni i drhti od siromaštva.
Primetili ste grešku u tekstu?