Bez otadžbine

Lutamo svetom bez doma i krova, Dok vetar nosi krike naših jada, I svaka staza puna je grobova, I svaka nada u prašinu pada. Otadžbino naša, daleka i mila, Da li još tvoje sunce toplo sija? Ili si i ti oči sklopila, Dok nad grobovima vetar vije? Mi nosimo tvoj bol u našim grudima, I tvoje ime kličemo u noći, Dok lutamo među tuđim ljudima, Čekajući dan kada ćemo doći.