Lelek mene

„…Ako nemas zasto umrijeti Nijesi se trebao radjati. Ako ne znas zasto si se rodio I za pravu smrt si zakasnio. Cilj ljudskog zivota je nesto Zbog cega ces zivot prezirati. Kom je zivot najvisa svetinja I sve ono zbog cega se zivi Sve to nije dostojno zivota Zbog toga se ne moras radjati. A ko se god rodi bez razloga Bez razloga mora i mrijeti. Svak se odje s razlogom radjao Znao sta s zivotom i smrcu Jedino je to dostojno ljudi! To se dobro znalo i pamtilo S kojijem smo pozvanjem stvoreni. Nije bilo ove pucibruke Ni toliko suvisna naroda Koji ne zna ni sta ce na zemlji. Ni ko ga je ni zasto stvorio. Radjaju se i zale da umru A ne znaju ni sto su zivjeli! Sta ce ljudi toliki na zemlji? Ideja je ljudska ponizena! Svaka vjera tako ce propasti. Svaki smisao tu ce postradati. Velike je tajne vazda znalo Malo ljudi – i dok ih je malo Onda svaki mora biti pravi Kad su pravi – dosta ih je malo. Sta će ovaj bozji gamiz ljudi Kao neka nova vrsta muve? Cemu sluze slijepi narodi? Skoro ce ih i zaprasivati…!“