Kad budem mlađi

Autor: Matija Bećković

Umeću da živim Neće mi dani prolaziti kao dosad Tek tako Bez svrhe i smisla Imaću vremena koliko hoćeš Ali ga neću traćiti na gluposti Već svaki tren posvetiti sebi Osmisliti ga i oslojiti I laganicom Rasporediti na svoja zadovoljstva Kad budem mladji Ma koliko to sada izgledalo nerealno Ustajaću rano I iz istih stopa odlaziti na trim stazu Da trčim jedan sat Pošto se istuširam Pevušeći pod mnlazom Srećnijiod zvečke Opružiću se žmureći (da ne zamaram očni živac) S vlažnom kesicom čaja na kapcima Ne pomićući se s mesta Dok se opusti glatka muskulatura A koža moćno napije hidratantnog mleka Kad budem mladji Na trening bez strečinga Neću ni pomišljati Jer od vežbi bez istezanja Nema teže zablude Ni od zgrčenih mišića veće tragedije Kad budem mladji Gčedaću svoja posla Raspredajući natenane Mišićna vlakna I s posebnim guštom Rasporedjivati mišićne grupe I povećavati mišićni tonus Obilno navodnjavajući Obe strane mozga Sa što više energetskih vibracja I dvadeset hiljada pokreta dnevno (po mom horoskopskom znaku) Proveeravajuči pojedinačno Gustinu svake od dvesta kostiju I čvrstinu četiri stotine mišića U temeljima kičmenog stuba Koji je noseći stub života I nebeskog svoda Kad budem mladji Imaću dobro postavljenu kičmu A nema dobro postavljene kičme bez jakih stomačnih mišića Ni jakih stomačnih mišića bez trbušnjaka Bar dve stotine dnevno Pre šest sati popodne Što je sasvim dovoljno Da autiram mlečnu kiselinu I ostvarim san mnogih naraštaja Kad budem mladji Opustiću ramena I vući ih nadole Od ušiju niz ledja Mišićima ispod lopatica Čineći najfenomenalniju stvar Za svoj vrat I tako ga rastrokiram da nikad ne upoznam najodvratniji grč Mišića Vratne kičme Kad budem mladji Glavu ću uravniti S vrhovima kukova A bradu podići Paralelno s tlom Koračajući krupnim koracima Kako bih istezao mišiće Pokretom iz kukova Butina i kolena I hrlio napred Bez osvrtanja I odvratne snishodljivosti Prema utvarama Prošlosti Kad budem mladji Uvek ću imati na umu Savet grčkih filozofa Kojima daje za pravo Ani Robinson ( (Annie Robinson) Trener Andjeline Džoli (Angelina Jollie) Da se snažno izbacuju Noge iz bedara Kad budem mladji Nikad neću proći kroz ovaj grad Sem dignute glave I uvučenog stomaka Makar preko Terazija Mada više nema garancija Da čak i u prigradsim naseljima Ne naletiš na nekog ko te poznaje Ne bih hteo da se zalećem I nešto tvrdim Ali se ne bih iznenadio Čak naprotiv Ako bi se ispostavilo Da u tom pogledu Veće oči ima krajnja periferija Nego najstrožiji centar Kad budem mladji Biću zdrav kao čaša New Man A kakav bih bio New Man Ako ne bih otišao na spavanje Makar minut pre ponoći Pošto izvedem sveću I cenzurišem sećanje Odložim u stranu svaki stres Kako ne bih gubio ni sekund sna Pre prirodnog budjenja Čovek koga budi sat Ustaje pod prisilom Prestaje da bude čovek Od vrednosti I postaje deo sistema Koji ga melje I pretvara u ništavilo Kad budem mladji Najradje se ne bih sećao trenutka Kad sam čuo preko radija Vest koja je obišla svet I obeležila moj život Da se i med pretvara u mast Baš sam celu teglu držao u ruci I našao se na korak od konopca I zamalo flipnuo Tu sam zaradio tik I dao zavet Ako preživim Brokoli će se bokoriti u mojim vazama A špargle u saksijama Kad pomislim koliko h je otišlo na onaj svet A da nikad nisu ispoštovali Ukus artičoka u vodi I da se ne lažemo Nije mi ih nimalo žao Kad budem mladji Neću otvarati oči Čim se probudim Već nastaviti da žmurim Gledam unutra i maštarim Dok pokretom nožnog palca (Koji je doručak za telo) Uspostavim vezu sa svetom Stimulišući sisteme Da luče najveće divote Potrebne za predstojeći dan Dok orošeno čelo (A ne kapljičasti znoj) Kruniše to delo Kad budem mladji Raskrčiću lom od loših navika Ješću danju A mršaviti noću Ne preskačući obroke Ma koliko pojačano gladneo Pod dejstvom meseca Neću djipati iz kreveta Kao pred glavu Da pri lampici frižidera Iz čista mira Odvalim štuc hleba I spucam paklo margarina A onda predoziran Komiran I izrazvaljivan Prekuljanog bugara I ufrkeštenog pogleda Puvam Pukćem I rastičem danima Ako ne i nedeljama Kad budem mladji Prekidaću obrok kod najsladjeg zalogaja I od pune trpeze ustajati polugladan Jedna trećina stomaka Biće mi uvek prazna Zbog duhovnih kretanja Patnju za ugljenim hidratima Ublažavaću redovno Mikrogramom selena (ni pahuljicom više) A koncentraciju održavati Bez dodatnih stimulansa Aditiva i isparenja Kako bih treptanjem pažnje I odgovorima opuštanja Razdragao telo Da okrilati I odlepi od zemlje Kad budem mladji Viljušku ću umakati u prazno Kašiku probušiti A šerpe bakrače Tiganje i tepsije Kremirati I pepeo razvejati po Vrtu sećanja Ili vakumirati I zapečatiti U kontejneru za baterije Kad budem mladji Odoleću rerni I njenim čarima Izaći ću na crtu I stati na ratnu nogu Suhomesnatim alama i baucima Da me Goriš pikavcima Pre ću krckati prezlu Nego mljackati alvu Ma koliko otkidao na knedle Na testo ću staviti veto Palačinke gledati popreko Kao da nisam onoliko kružio oko njih Kad su mi dali do znanja Da mi se i glas omastio Ljutio sam se na želudac Što mi nije nagovestio U kakve se nevolje uvaljujem Uostalom, standardi EU su najjasniji U pogledu stoke i domaće rakije Kad budem mladji Neću jesti s nogu Ni onako uzgred Gluvareći kuhinjom Već uvek za stolom Makar jednu maslinku Postaviću sto najsvečanije Potegnuti stolnjak od damasta Uštirkane salvete I srebrni escajg Napraviti atmosferu Pustiti muziku Upaliti sveće I tek pošto se tušnem I skockam do bola paspaliću po maslinki I utoliti glad za identitetom Kad budem mladji Ko u mom prisustvu Spomene sir Biće guravo To nikako neće da valja Reći ću zbogom viršlama & hot dogu Za nitrate i bele otrove Zvane četiri smrti So šećer brašno I već šta I koja ono bi četvrta Nije bitno Otkud znam Već neću da čujem A kamoli kad budem mladji Ništa bež Kamoli belo Osim belog bibera Eventualno rotkve Možda repe i rena Ne hvatajte me za reč Whatever Kafa = kofein = 72 sata u mom organizmu Više ni u ludilu No way Zatvoriću taj fajl Neće meni ni maligani Ni nikotin ni kofein Održavati prividno dobro raspoloženje Pretumbavati me dizati i spuštati I rasplamsavati crevnu floru Već božurova rosa Koja svetluca svuda oko nas Čaj od peteljki Ribizle ili čička Ako nema majčine dušice I tučka od šafrana Koji se može lako nabaviti U svakoj radnji Čak i nedeljom Ako je otvorena Kad budem mladji Razlikovaću glad iz stomaka Od gladi iz glave Pobunjenom stomaku Ponudiću intuitivnu dijetu Ne nasedajući lažnoj gladi Bez grickalica S bezbroj kalorija I nula energije Neću jesti (kao ego manijak) Zato što sam intimidiran Da popunim džepove u duši Da zabavim prste i desni Izazivam pljuvačku Ili ubijam dosadu Ješću očima I imati više boja Nego jela u tanjiru Jer su telu potrebna svega četrdeset i četiri Hranljiva sastojka A tri grama Rastvorenih vlakana Može da utera u laž I zauvek ućutka Nepodnošljivu vrisku Zasićenih masti
Primetili ste grešku u tekstu?