Gorčin

U zemlji svojoj Na baštini tuđoj Žih na zemlji godin deset i osam I ne dočekah ugodna duba I ne vidjeh tvoje lice lipo Kosara Često sanjah plave oči tvoje I tvoj osmijeh blagi iz daljine Al me stiže ova Crna kosa I preseli u ove doline Zemlja ova tvrda i studena Primi moje umorno tijelo A ti Kosara ostade sama Da tuguješ kroz proljeće cijelo Neka ovaj kamen svjedok bude Da sam volio i da sam bio I pod nebom ove hladne grude Svoje mlade oči sklopio