Moje boemstvo – fantazija

Ja kretah, s rukama u dva džepa šuplja; Imao sam čak i kaput idealni; U skitnji, o Muzo, bio sam tvoj stalni Zatočenik što u snu cvijet ljubavi skuplja. Rupom su zjapile hlače mi jedine. – Bijah Palčić-sanjar što slikove ište. Velika mi Kola bjehu konačište, A moja sazvježda šuštahu iz tmine, Te, uz put sjedeći u jesenje veče, Ja ih osluškivah, pustivši da teče Mojim čelom rosa – sok što snagom vrca, Pa, slažući rime sred čarobne tmice, Ja sam prebirao, ko na liri, žice Ranjenih mi cipela – stopu pored srca!