"boj se boga, pa muža"

Boj se boga, pa muža Đurica se u tabor otpravlja, Otpravlja se na devet godina, I desete četiri mjeseca. To ne bilo ni neđelju dana, Đurica se kući povratio. Nađe djecu na dvoru plačući; Staru majku u kući jaučući; Vjernu ljubu u krčmi tancajući. I govori gospodine Đuro: Boga tebi, vjerna ljubo moja! Đe su tvoje male sirotice? Sabljom ću ti prsa rasporiti... Osjeću ti noge do koljena... Katranom ću tebe sagoreti... Ciče, plače, đuričina ljuba: - Nemoj mene, gospodine Đuro! - Izgoreše b'jele dojke mje, - Koje su ti sina odojile.