Ajde diko, da se ne varamo

Ajde diko, da se ne varamo; Đe rečemo, da se sastanemo: Ni kod moga, ni kod dvora tvoga, Već na onom brdu visokome. Al' na brdu zelena jabuka; Pod jabukom kamen stanoviti, Na njem sjedi đuvegija Jovo, Jovo sjedi i godine broji - Mnogo Jovo godina brojio, Sedamdeset i sedam godina: "Još za sedam ženiti se neću, Dok ne uzmem seje Jugovića!" Kad to čulo devet Jugovića, I desetu kulu od kamena! Boga moli lijepa djevojka, Da joj Bog da vjetra proljetnoga, I jesenske kiše maglovite, Što molila lijepa djevojka, Što molila, Boga namilila - Bog joj dade vjetra proljetnoga, I jesensks kiše maglovite, I desetu kulu od kamena!