Tražim ulicu za svoje ime

Šetam gradom naše mladosti i tražim ulicu za svoje ime. Velike, bučne ulice – njih prepuštam velikanima istorije. Dok je istorija trajala šta sam ja radio? Prosto volio tebe. Malu ulicu tražim, običnu, svakodnevnu , kojom se, neopaženi od svijeta, možemo prošetati i poslije smrti. U početku ona ne mora imati mnogo zelenila, čak ni svoje ptice. Važno je da u njoj, bježeći pred hajkom, uvijek mognu da se sklone i čovjek i pas. Bilo bi lijepo da bude popločana, ali, na kraju, ni to nije ono najvažnije. Najvažnije je to da u ulici s mojim imenom nikad nikog ne zadesi nesreća. (1968)