Šetnja

A jutros su me izveli na sunce. Jarboli nekog broda iza zida, puni i dobri sunčani minuti, i ništa više ne vidješe oči. Al’ samo misô da tim istim suncem blješte i tvoji obasjani puti – i ko topljeno zlato očnjeg vida. suza za suzom stade da se toči. Zaklopih oči. Mračna i vlažna, kad se vratih, bješe ćelija moja, a stražar sa mačem i licem onih koji nekog tješe – mišljaše, jadan, da od sunca plačem. (Split (stari zatvor), 8 .VIII 1914.)