Vizija
Autor: Halil Džubran
Kada padne noć i kada plaštom sna ogrnu zemlju, napustih svoju postelju i zaputih se k moru govoreći: More ne spava. Budnost mora pruža utehu duhu koji ne spava.
Stigoh na obalu, a magla se spustila s planinskih vrhova i sve prekrila, kao što sivi veo prekriva lice mlade lepotice. Stadoh gledajući vojsku talasa, slušajući njihove poklike, razmišljajući o večnoj, a nevidljivoj sili što za njima stoji, o sili koja juri za olujama, besni sa vulkanima, osmehuje se usnama cveća i peva s potocima. Malo zatim, osvrnuh se i videh tri siluete kako sede na litici, u magli koja ih i pokriva i ne pokriva. Lagano se zaputih k njima, kao da su snaga koja me mimo volje privlači.
Na nekoliko koraka od njih, zaustavih se zureći, kao da su čarolija koja mi odlučnost oduzima, a budi maštu moga duha. Tada jedna silueta ustade i progovori glasom za koji mi se učini da dolazi iz morskih dubina:
- Život bez ljubavi je kao stablo bez cveta i plodova. Ljubav bez lepote je kao cveće bez mirisa, a tek plodovi bez semenki... Život, ljubav i lepota jesu Sveto trojstvo u jednom slobodnom, nezavisnom biću; ono se ne može menjati, niti odvajati.
Tako kaza i sede. Zatim se uspravi druga silueta i reče glasom nalik na žubor tekuće vode:
- Život bez pobune je kao godina bez proleća. Pobuna bez istine je kao proleće u suvoj, neplodnoj pustinji, Život, pobuna i istina jesu Sveto trojstvo koje se ne može odvajati ni menjati.
Zatim se uspravi treća silueta i reče glasom poput groma:
- Život bez slobode je kao telo bez duha. Sloboda bez misli je poput nakazna duha. Život, sloboda i misao jesu večno Sveto trojstvo koje ne prolazi, niti iščezava.
Onda sve tri siluete ustadoše i strašnim glasom rekoše:
- Ljubav sa svime što ona rađa, pobuna sa svime što donosi i sloboda sa svime što podiže jesu jedno očitovanje Boga. Bog je razložni um ovoga sveta.
Potom zavlada mir, prepun lepeta nevidljivih krila i treperenja eteričnih tela. Zatvorih oči osluškujući jeku reči koje čuh. Kada otvorih oči, videh samo more opasano velom magle. Priđoh litici gde su tri siluete sedile i videh samo stub tamjanovog dima kako se uspinje k nebesima.
Primetili ste grešku u tekstu?