Romansa mesečarka

Autor: Federiko Garsija Lorka

Ala volim te, zeleno. Zelenilo vetra, grana. Brod pučinom mora plovi a planinom jezdi vranac. Pasa senkom ovijenog na doksatu ona sanja, put zelena, vlas zelena, s očima od srebra hladna. Ala volim te, zeleno. I dok luna sja ciganska, nju gledaju stvari. Ona njih da gleda nije kadra. Ala volim te, zeleno. Krupne zvezde inja jasna pristižu sa ribom senke koja zori put otvara. Smokva se o vetar tare hrapavošću svojih grana, a breg kao grabljiv mačak kostreši se pun agava. Ko će doći? I odakle? Doksatom se šeta sama, put zelena, vlas zelena, i o moru Gorkom sanja. – Za tvoju bih kuću, kume, dao tebi moga vranca, sedlo za to ogledalo a za tvoj plašt nož mi valjan. Kume, stižem krvareći čak iz Kabrinoga klanca. – Kad bih, momče, to mogao, pristao bih srca rada, al’ ja više, znaj, ja nisam, nit sam svoje kuće gazda. – Kume, želim da pristojno u postelji umrem sada. U krevetu žičanome, s čaršavom od tanka platna. Ne vidiš li kakva mi je od grudi do grla rana? – Trista Crnih ruža tebi prsnik beo ukrašava. Krv miriše silno tvoja i pojas ti Sav natapa. Al’ ja više, znaj, ja nisam nit sam svoje kuće gazda. – Pusti me bar da se popnem do visokih tih doksata, pusti mene da se popnem do zelenih tih doksata, doksata na mesečini gde šumeći voda pada. I dva kuma već se penju do visokih tih doksata, ostavljajuć krv i suze, krv i suze u dva traga. Limeni su fenjerčići treperili na kućama. Biljur bezbroj defova je ranjavao osvit dana. Ala volim te, zeleno. Zelenilo vetra, grana. I dva kuma popeše se. Osta im od vetra plaha u ustima ukus žuči i bosiljka neprijatan. – To devojče Gorko tvoje, kume, gde je, reci najzad? – Kol’ko puta čekaše te i čekaće tebe mlada, svežeg lica, Crnih vlasi, sred zelenog tog doksata! Njihaše se u čatrnji utopljena, gle, Ciganka. Put zelena, vlas zelena, s očima od srebra hladna. Ledenjak je mesečine povrh vode održava. Noć još više prisna posta ko trg mali nekog grada. A žandarmi, pjani nogom udarahu već o vrata. Ala volim te, zeleno. Zelenilo vetra, grana. Brod pučinom mora plovi a planinom jezdi vranac.
Primetili ste grešku u tekstu?