Mali bečki valcer

U Beču ima deset djevojaka, jedno rame na kojem smrt jeca i jedna šuma rasporenih golubica. Ima komadić jutra u muzeju inja. Ima salon s hiljadu prozora. Jao, jao, jao, jao! Primi ovaj valcer zatvorenim ustima. Ovaj valcer, ovaj valcer, ovaj valcer pristanka, smrti i konjaka koji kupa svoj rep u moru. Volim te, volim te, volim te s naslonjačem i mrtvom knjigom, za potišteni hodnik, u tamnom potkrovlju ljiljana, u našoj postelji od mjeseca i u plesu što ga sniva kornjača. Jao, jao, jao, jao! Primi ovaj valcer slomljenih slabina. U Beču imaju četiri ogledala u kojima se igraju tvoja usta i jeka. Ima jedna smrt za klavir koji u plavo bojadiše mladice. Ima prosjaka na krovovima. Ima svježih vijenaca plača. Jao, jao, jao, jao! Primi ovaj valcer što mre u mojim rukama. Jer ja te volim, volim, ljubavi moja, u potkrovlju gdje se igraju djeca, sanjajući stara svjetla Ugarske u mrmorenju blage večeri, opažajući ovce i snježne ljiljane u tamnom spokojstvu tvog čela. Jao, jao, jao, jao! Primi ovaj valcer „Ljubim te vječno“. U Beču ću plesati s tobom, pod maskom koja će imati glavu rijeke. Gle, kakve li obale zumbula posjedujem! Ostavit ću svoja usta među tvojim nogama, dušu svoju u fotografiji i ljiljanima, a u tamnim valovima tvoga hoda, želim, ljubavi moja, ljubavi moja, ostaviti violinu i grobnicu, vrpce valcera. Prepev: Nikola Milićević “Imao sam 15 godina kada sam u knjižari u Montrealu otvorio jednu knjigu i pročitao stihove velikog španskog pesnika Lorke. Znao sam da sam došao kući. On je bio prvi pesnik koji me je ikada dodirnuo, tada sam shvatio da postoji drugi svet i da želim da budem u njemu. Ušao sam u taj svet i jako sam srećan što mogu reći da nikada nisam iz njega izašao. Lorkine pesme su možda najviše uticale na moje tekstove. U njegovom svetu sam se osećao kao kod kuće. Njegove slike su bile senzualne i misteriozne. Želeo sam i ja da pišem tako nešto. Ćerki sam dao ime Lorka. Moja je velika čast i privilegija da odam počast velikom španskom pesniku muzičkom adaptacijom pesme “Mali bečki valcer” (García Lorca, Federico – Pequeño vals vienés). Trebalo mi je više od 150 sati da prevedem pesmu na nespretni engleski. Lorka je jedan od onih retkih pesnika sa kojim možete ostati zaljubljeni u život. Dakle, sa velikim osećajem zahvalnosti mogu da vratim svoj dug Federiku Garcii, barem ugao, fragment, mrvicu, elektron mog duga posvećujući mu ovu pesmu, ovaj prevod njegovog velikog dela.” Leonard Koen